Veliki broj arheoloških lokaliteta govori o prisustvu raznih epoha na teritoriji Dragačeva. Tako je lociran veliki broj nekadašnjih gradova na lokalitetima: Obale (Prilipac), Munjsko brdo (Lopaš), Palučke (Dučalovići), Grad (Lopaš), Klik (Goračići), Gradina (selo Grab na planini Jelici),Grad (vrh ]ava u selu Lis), Stojkovića Gradina (Viča). Locirana su i Srednjevekovna naselja: Gradina (selo Grab), [ibovi (Kotraža), Džinovsko groblje (Tijanje), Grčko groblje (Rogača).

Tragovi naselja otkriveni su i na lokalitetima: Lokva (Rtari), Zastanci-Rastoke (Dljin), Kruševlje (Lučani), Kulače (Krstac), Glavičorak(Tijanje), Crkvine(Rogača), Grčko naselje (Donja Kravarica), Zbegovište (Guberevci), Ambarište (Rti), Ravni Sibinjanin Janka (Vlasteljice), Pećina (Rti), Reljevac (Viča),Rajčinovac (Lisa), Kalište (Osonica).

Utvrđenja, kule-osmatračnice zapažene su na mestima: Orlova (Tijanje), Duvarina (Guča), Gradina (Rti), Gradina (Vlasteljice), Gradina (Klisura Moravice)

Crkvišta (ostaci crkava) su konstatovana na lokalitetima: Ražište (Dljin), Crkvine (Lisice), Crkvina (Rogački manastir-Rogača), Crkvište (Zatrpana crkva – Goračići), Crkvina (Gornja Kravarica), Crkvina (Guberevci), Crkvina (Sastanak-Rti), Crkvište (Grabovac – Viča), Crkvište (Kaona), Manastirište (Kotraža), Crkvine (Donji Dubac), Crkvina (Vučkovica).

Stara groblja su otkrivena na lokacijama: Džinovsko groblje (Dljin), Grčko groblje (Lisice), Luke (Iljčovina-Puhovo), Džinovsko-rimsko groblje (Turica), Mađarsko groblje(selo Guča), Grčko groblje (Guberevci) Grčko groblje (Milatovići), Grčko groblje (Gornji Dubac), Novitovića groblje (Trešnjevica). Tzv. “Grčka groblja” postoje i u: Donjem Dubcu, Viči, Vlasteljicama, Milatovićima, Vučkovici, Puhovu, Donjoj Kravarici, Pilatovićima ,Lisi,Osonici, “Rimsko groblje” postoji u Dljinu i Viči, “Mađarsko groblje” u Kotraži, Živici, Rtima, Lukama, ”Džinovsko groblje” postoji u Kaoni.

Tragovi rudarenja i prerade rude otkriveni su u mestima: Kazančine (granica između Dučalovića i Dljina), lokalitet Trojan (Donja Kravarica), podnožje Golubca (tromeđa sela Gornja Kravarica, Kotraža, Mirosaljci), Markovića imanje (Tolišnica), potok Malinjak (Propljenica), Kalište (Osonica).

Do sada poznati, najstariji tragovi života na teritoriji Dragačeva pripadaju periodu mlađeg neolita (Guča,Krstac). Najobimnije istraženi period praistorijske prošlosti Dragačeva je epoha bronzanog doba. Teritorija Dragačeva nalazila se na istočnoj granici rimske provincije Dalmacije. Uglavnom je prihvaćeno da je ova granica išla do Čačka i Ivanjice na istok, a potom u blagom luku skretala na zapad, zaobilazila Peć i dolazila do [ar planine, i odatle prateći Drim do današnjeg Lješa. Do sada su najviše istraženi gradovi: Gradina na Jelici i Liška ]ava u selu Lisu (5v.).

Najznačajniji čuvari prošlosti su dragačevski manastiri i crkve.

U vreme Stefana Nemanje u oblastima uz današnje severne granice Srbije, na Zapadnoj Moravi upravlja knez Stracimir, ktitor bogorodičnog manastira u Gradcu (Čačku).

Sa pomeranjem granica Srbije i kasnije sa stabilizacijom i snaženjem države Nemanjinih naslednika, teritorija Dragačeva ostaje u dubokoj unutrašnjosti srpske države,izvan glavnih tokova istorijskih događaja.

U periodu posle smrti cara Dušana (1331-1355) u vremenu moći oblasnih gospodara, teritorija Dragačeva se verovatno nalazi pod upravom Nikole Altomanovića,koji se 1637.godine pominje kao gospodar Rudnika a verovatno i Užica sa okolinom. Nakon pobede nad ovim vlastelinom ovim oblastima vlada Lazar Hrebeljanović.

Istorijski izvori ćute kada je u pitanju Dragačevo u srednjem veku. Određeniji zaključci se donose na osnovu podataka koji su poznati za okolne teritorije. Zabeležen je pomen sela Lisice (donje Dragačevo), u jednom dubrovačkom izvoru iz 1480.godine, za koje se kaže da se nalazi istočno od Požege (de Lisiza supra Posagum).

Andrija Veselinovićukazuje na podatak,iz vremena kralja Milutina,u kome se navodi da je kraljica Jelena, 1289.godine izdala povelju Dubrovčanima kojom im potvrđuje posedovanje vinograda u pograničnom području. Ova povelja je izdana dubrovačkim izaslanicima na Kotraži. Ovu Kotražu, Veselinović izjednačava sa današnjom Kotražom u Dragačevu. Kotraža bi se nalazila na teritoriji kojom je upravljala krljica Jelena, koja je možda dopirala do doline Zapadne Morave i činila neku vrstu tampona između teritorija kralja Dragutina i kralja Milutina, za koje se zna da da nisu uvek bili u dobrim odnosima. Autor u Kotraži pretpostavlja postojanje letnjikovca, u kome je kraljica Jelena, 1289. Godine primila izaslanstvo i izdala povelju.

Teritorija Dragačeva je pripadala srednjovekovnoj župi Moravica,koja se pominje u više navrata u istorijskim izvorima. Ova župa je prema istraživanjima Miloša Blagojevića obuhvatala teritoriju između Ovčara, Kablara i Jelice, sa severa i severoistoka, do klisure Moravice, doline Malog Rzava i donjeg toka Velikog Rzava, na jugozapadu i zapadu. Na severozapadu je ova oblast prelazila preko toka Zapadne Morave.

Preko ove teritorije prolazile su značajne srednjovekovne komunikacije.Glavni put vodio je dolinom Zapadne Morave, ulivajući se na istoku u Carigradski drum. Ovaj put je vodio preko današnjeg Čačka i Užica prema zapadu, pa se kod Višegrada spajao sa Dubrovačkim drumom.Trasa ovoga puta preko Dragačeva vodila je preko Markovice i Negrišora, zaobilazeći neprohodnu Ovčarsko-kablarsku klisuru. Drugi put se odvajao od prvoga na Jelici, pa je vodio na selo Grab, a odatle za Ivanjicu i preko Javora za Sjenicu. Trasu starog puta preko Dragačeva bliže određuje Jovan Erdeljanović. Put je vodio preko planine Jelice, pa podgorinom planine Ovčara i Sjekire, a odatle pored sela Rtari, Markovica, Negrišori i Lučani, zatim je prelazio reku Bjelcu, pa išao na selo Krstac, i prelazio preko Morave, za Požegu i dalje za Užice.

Najstariji pomen imena Dragačeva potiče iz turskih katastarskih popisa.

Dragačevski kraj su Turci verovatno osvojili već pri pohodu Mehmeda Drugog u proleće 1455. godine. Padom Smedereva, početkom 1459.godine cela Srbija je konačno potpala pod Tursku vlast.

Prvi pomen se javlja u defteru iz 1476. godine, kada je popisano kao selo Dragačevo, koje je istraživač označio kao danas poznat kraj u Srbiji. Dragačevo je pripadalo starom kadiluku Sivridže Hisar (Ostrovica), i bilo timar (najmanji vojnički, feudalni posed) Huseina, sina Timartusa, posednika tvrđave Ostrovica. Na ovom Dragačevskom timaru nalazilo se 13 kuća, a pomenuti Husein, posednik tvrđave, davao je svake godine, iz svojih prihoda, Istrumčelu Sirmerdu iz Plovdiva (vlasnik i suvlasnik nekoliko timara, među kojima i Dragačeva), 200 akči, i to 100 akči u vreme kupljenja ispendže (lični porez), a 100 akči u vreme ubiranja prihoda. U kasnijim popisima, tokom 16. veka, nastavlja da se pojavljuje selo Dragačevo, koje po administrativnoj podeli pripada Brveničkom kadiluku. Kasnije se umesto kaze (kadiluka) Brvenik formira više kadiluka (Požega ili Čačak, Užice, Rudnik). Sandžaci i kadiluci su se podelili na nahije i sela. Područje Dragačeva je bilo obuhvaćeno Požeškom nahijom, na čelu koje se nalazio i nahijski knez. Veći interes u pogledu upoznavanja ovih teritorija bio je ispunjen tek nakon austro-turskih ratova, krajem 17. veka i tokom prve polovine 18 veka, posebno u vreme austrijske okupacije severnog dela Srbije, od Požarevačkog (1718.godine), do Beogradskog mira (1739.godine), kada je granica između Austro-Ugarske i Turske išla levom obalom Zapadne Morave.

Na karti kapetana Epšelvica iz 1718.godine, naznačen je Dragačevski distrikt i u njemu nekoliko mesta i lokacija: Tlin (Dljin), Tragacevo (neidentifikovano mesto, negde između zaseoka Dragačica, Goračića i Guče), Jelitza (Jelica), Kaonina (Kaona), Dunjaz (Dubac), Pilli Berg (neidentifikovano, možda Bjelan u Guberevcima ili Borova Strana u ataru sela Tolišnica), Droklava (Troglav). Na karti je crtana i trasa puta koji od Čačka, preko Rajca, prelazi preko Pilli Berga, a onda kroz sela Kaununu i Dunjaz ide dalje na jugoistok,prema oblasti Studenice.

Poreklo imena Dragačeva, nejasno je. Jovan Erdeljanović navodi da, kada je pitao o nastanku imena Dragačeva, nije mu ga znao niko protumačiti. Neki su ga dovodili u vezu sa imenom reke Dragačice, ali on izvodi zaključak da su oba naziva postala od muškog imena („možda kakve znamenite ličnosti“),koje je glasiloDragač ili Dragaš.

O poreklu imena Dragačeva zanimao se i Milisav D. Protić-Gučanin u svojoj knjizi o Dragačevu. On se osvrnuo na Erdeljanovićeve pretpostavke ali smatra da poreklo imena od reke Dragačice ne može da opstane, jer i postanak reke Dragačice treba tražiti u nečemu životnom i živom, slažući se da poreklo imena treba tražiti u imenu kakve znamenite ličnosti. Protić piše da se u jednoj hrisovulji, koju je car Dušan darovao nekom vlastelinu Dejanu i njegovom potomstvu, pominju selo Arhiljevica i crkva arhiljevska, posvećena svetom Ahiliju i Pahomeju. Arhiljevicu on, izjednačuje sa Ariljem. Despotica Evdokija, supruga Žarka, sina Dejanovog, navodi se dalje, imala je dva sina, Konstantina i Dragaša. Braća su uživala baštinu na osnovu carske odluke i bar prividno su se podelila,tako da je Dragašu dopao nauživanje predeo desno od Moravice i verovatno je Dragačevo počelo tako da se naziva još za života svog baštinara, a izvesno je, kako Protić piše, da se tako nazivalo odmah iza Dragaševe smrti, ili nešto ranije, kada se on, 1385.godine, zamonašio i u kaluđerstvu dobio ime Dimitrije.

SABOR TRUBAČA 2019. REZERVIŠITE NA VREME ;)

SABOR TRUBAČA 2019. REZERVIŠITE NA VREME ;)

Dobro došli, dobrima došli!

Detaljnije

Smeštaj

Smeštaj

Ne osećajte se kao kod kuće ;)

Detaljnije

Hrana i piće

Hrana i piće

O hrani i piću ne razgovaramo :)

Detaljnije

Prijatelji